Svi imamo mišljenje o sebi, možemo procijeniti svoje sposobnosti, mogućnosti i ograničenja. Na osnovu tog stava odlučujemo, donosimo odluke i pravimo planove. Međutim, iako imamo određeni stav i mišljenje o sebi, često se dešava da ono nije najpozitivnije, te nas dovodi u sumnju, brige, okrivljujemo sami sebe, a kao rezultat toga odustajemo od tih istih postavljenih ciljeva i zacrtanih planova. Jednostavno ponekad ne možemo da živimo onako kako bismo zaista voljeli.
U psihologiji razmišljanje o sebi i doživljaj vlastite vrijednosti jeste samopoštovanje, dok je vjerovanje u vlastite sposobnosti, tj. vjerovanje da možemo ostvariti ono što smo zacrtali, samopouzdanje. Ukoliko je nas doživljaj sebe negativan i procjena vlastite vrijednosti niska, kažemo da osoba ima nisko samopoštovanje. Takođe, ukoliko ne vjerujemo u vlastitu sposobnost uspješnog nošenja sa problemima onda imamo nisko samopouzdanje.
Kada ljudi imaju nisko samopoštovanje, obično imaju duboko ukorijenjena negativna uvjerenja o sebi i tome kakvi su kao ličnosti. Ova vjerovanja se često prihvaćaju kao apsolutne činjenice. Ljudi kod kojih su ona dominantna vjerovatno će biti previše kritični prema sebi, vlastitom ponašanju i sposobnostima. Ljudi sa niskim samopoštovanjem imaju tendenciju da se omalovaže, smatraju sebe inferiornim u odnosu na druge, sumnjaju u sebe i okrivljuju sebe kada se nešto loše dogodi. Često sebe mogu označiti kao ‘glupe’, ‘bezvrijedne’, ‘beskorisne’, ‘neprivlačne’ ili ‘neuspješne’.
Ljudi se na različite načine nose sa negativnim mišljenjem o sebi. Nisko samopoštovanje najčešće primjećujemo kod osoba koje dozvoljavaju drugima da donose odluke, ne izražavaju jasno svoje mišljenje, svoje potrebe podređuju potrebama drugih. Međutim, kod nekih pojedinaca, zbog procjene da nisu dovoljno dobri, preovlada tendencija ka nadkompenzaciji, te oni stvaraju izrazito visoke standarde, postavljaju sebi jako visoke ciljeve, te nastoje da sve rade savršeno. Mnogo rijeđe ljudi povezuju ljutito, bezobrazno i nekulturno ponašanje sa niskim samopoštovanje, ali i potreba da budemo grubi, skloni kažnjavanju sebe (ili drugih) je u bitnoj korelaciji istim.
Zašto imamo nisku samopouzdanje?
Kako nastaje nisko samopoštovanje? Naša životna iskustva igraju značajnu ulogu u određivanju da li imamo zdravo ili nisko samopoštovanje. Ako su vaša životna iskustva općenito pozitivna, onda vjerovatno je da će vjerovanja koja imate o sebi biti također pozitivna i da ćete imati zdravo samopoštovanje. S druge strane, ako su vaša životna iskustva općenito bila negativna, onda je vjerovatno da će uvjerenja koja imate o sebi takođe će biti negativan.
Svi možemo biti nezadovoljni životom i nezadovoljni sobom u jednom trenutku života. Ponekad životni događaji kao što je gubitak posla, problemi u porodici ili bolest mogu narušiti naše samopoštovanje. Za većina ljudi, međutim, ovi problemi sa samopoštovanjem su privremeni.
Kako psihoterapija može pomoći?
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) nudi strukturiran i jasan pristup u tretmanu niskog samopoštovanja. Naime, KBT Vam pomaže da shvatite kako vas određeni obrasci razmišljanja, ponašanja i osjećanja drže u ciklusu održavanja niskog samopoštovanja. Tokom psihoterapije, razvija se plan tretmana koji će vam pomoći da identificirate alternativne strategije za zamjenu negativnih uvjerenja koja Vas drže zaglavljenima. Ovaj psihoterapijski pristup vam može pomoći da razvijete više samopouzdanja, da se osjećate sretnije i dostignete postavljene ciljeve i planove.