Hajde da počnemo sa definicijom. Pojam asertivnost potiče od engleske riječi assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan. U našem bi jeziku najadekvatniji prijevod ovog pojma bio samouvjerenost, samopouzdanost.
Kada kažemo asertivna komunikacija mislimo na izražavanje vlastitih misli, osjećanja i stavova na direktan i iskren, ali po sagovornike uvažavajući način. U njenoj srži je uvjerenje osobe da nikome ne može da pođe za rukom da manipuliše njenim emocijama i ponašanjem, ukoliko mu ona sama to ne dozvoli. U skladu sa tim, asertivnost podrazumijeva da u komunikaciji postoje određena prava kojih je osoba svjesna: svojih prava, ali i prava sagovornika.Biti asertivan znači živjeti u skladu s asertivnim pravima, a neka od najvažnijih njih su:
1. Imam pravo na svoje mišljenje
2. Imam pravo da kažem „Ne“, „Ne znam“ ili „Ne razumijem“
3. Imam pravo da sam/a procijenjujem svoje ponašanje i da snosim posljedice za isto
4. Imam pravo da se ne izvinjavam niti dajem objašnjenja za svoje ponašanje
5. Imam pravo da pogriješim
6. Imam pravo da mijenjam svoje mišljenje
7. Imam pravo da donesem odluku da li je moja dužnost da rješavam probleme drugih
8. Moje odluke ne moraju uvijek biti ispravne ili logične
9. Imam pravo da se osjećam bilo koju emociju
10. Imam pravo da budem ponosan/na na sebe
Vjerovanje i djelovanje u skladu s asertivnim pravima uveliko olakšava našu odluku kako ćemo postupati, tok komunikacije koji ćemo koristiti i da li ćemo biti asertivni. Ukoliko ne vjerujete da imate pravo na ovaj način razmišljati teško da ćete se zauzeti za sebe jasno i bez krivice.
Asertivnost se uči
Važno je znati da se asertivnost uči. Bitno je da prihvatite da imate pravo na drugačije mišljenje, osvijestite svoje emocije, procijenite šta želite i počnete komunicirati asertivnije, jasno odlučujući da ne budete pasivni ili agresivni.
O prihvatanju kritike
U asertivnoj komunikaciji jednako je važno prihvatiti kritiku, koliko je znati i izraziti.
Kada je neko bio kritičan prema nečemu što smo uradili, skloni smo da to shvatimo kao lični napad na nas, a ne kao kritiku vezano za naše akcije. To može biti zato što smo iskusili kritiku u prošlosti koja je rezultirala uznemirujućim osjećajima, ali je važno zapamtiti da većinu vremena kada ljudi kritikuju to rade jer imaju namjeru da kritika bude od pomoći.
Pokušajte na kritiku gledati kao na način učenja o sebi. Pokušajte da ne postanete pretjerano odbrambeni ili se odmah slažete kada neko nudi kritiku. Jednostavno slušajte šta imaju da kažu i pokušajte iz toga saznati nešto korisno. Razmislite da li se slažete ili ne slažete (ili se djelimično slažete) sa onim što oni govore i iznesite svoj odgovor asertivno, u skladu s vašim viđenjem situaciju.
Ako želite uputiti kritiku jer ste npr. nezadovoljni nečijim postupcima ili ponašanjem, korisno je da pokušate da objasnite kako se osjećate i fokusirajte se na ponašanje koje vam se ne sviđa, umjesto da ‘napadate’ druge osobe. Prilikom kreiranja asertivne poruke budite iskreni i recite kako se osjećate, koristeći „ja“, bavite se činjenicama, te preporučite načine na koji bi se ta situacija mogla poboljšati. Za kraj važno je znati da asertivnost predstavlja ključnu vještinu u ostvarivanju jasnih, poštovanjem ispunjenih interakcija u komunikaciji. Kroz aktivno prihvaćanje asertivnih prava i uvjerenja te prakticiranje jasnog izražavanja vlastitih misli i osjećanja, možemo postići veću samosvijest i samopouzdanje u svakodnevnim situacijama. Važno je razumjeti da se asertivnost uči, te da je otvorenost za konstruktivnu kritiku ključna za lični rast i razvoj. Kroz primjenu asertivnih tehnika u komunikaciji, fokusiranja na činjenice i izražavanja vlastitih osjećaja, pojedinac može graditi zdrave međuljudske odnose i uspješno se zauzeti za sebe u različitim životnim situacijama.