Vjerujem da svako od nas poznaje bar jednu osobu koja se, bez razmišljanja, upušta u različite životne bitke, redovno stavljajući potrebe drugih ispred svojih. To su oni ljudi koji žive prvenstveno brinući o drugima – porodici, partnerima, djeci, kućnim ljubimcima, prijateljima, kolegama, pa čak i potpunim strancima. Njihovo suosjećanje i odanost djeluju inspirativno i poželjno.
Ali kada briga o drugima postane obaveza, a ne slobodan izbor, kada ne postoji granica između „pomažem“ i „nestajem zbog tebe“ – tada ono što je naizgled plemenito, postaje izvor tihe patnje i duboke unutrašnje iscrpljenosti. Tada se samožrtvujemo.
Šta je zapravo samožrtvovanje?
Samožrtvovanje podrazumijeva hronično stavljanje tuđih potreba ispred svojih. To su ljudi koji bez razmišljanja dolaze kad drugima treba pomoć, koji zaboravljaju na vlastite granice, a osjećaj krivice se javlja čak i kad pokušaju nešto uraditi samo za sebe. Oni vjeruju da je drugima pomoć potrebnija i da će ti drugi patiti ukoliko im oni ne pomognu.
Samožrtvovanje je obrazac ponašanja u kojem osoba uporno stavlja tuđe potrebe ispred svojih, često zanemarujući vlastito tijelo, emocije i životne ciljeve. U osnovi toga leži duboko ukorijenjeno uvjerenje:
„Moja vrijednost zavisi od toga koliko mogu dati, pomoći i žrtvovati se za druge.“
Takva osoba često osjeća da ne smije reći „ne“, da ne smije razočarati, da mora biti od koristi – jer jedino tada osjeća da ima pravo na postojanje.
U shema terapiji, ovaj obrazac se naziva šema samožrtvovanja i pripada domeni usmjerenosti na druge. Osobe s ovom šemom često osjećaju da je njihova dužnost da pomognu drugima – iako to znači da sebe ostavljaju po strani. Nisu naučile da postavljaju zdrave granice, jer su često bile kažnjavane ili ignorisane kad su to pokušale.
I dok spolja djeluju kao heroji svakodnevice, iznutra se često bore sa emocionalnom iscrpljenošću, ogorčenošću i osjećajem da su nevidljivi. Ali zašto pristaju na to?
Samožrtvovanje se održava jer osoba ima dvije vrste dobiti od svog ponašanja. Prva dobit je osjećaj zadovoljstva što je nekome pomogla, a druga da će je okolina perciprati kao dobru, dragu, nesebičnu osobu. Zbog toga osobe sa shemom samožrtvovanja u svom okruženju imaju veliki broj prijatelja i poznanika, te su rijetko kad same. Ipak, pored svih tih ljudi oko sebe, osobe koje se samožrtvju se često osjećaju usamljeno i neprihvaćeno.
Njihova unutrašnja poruka glasi: „Ne smijem biti teret. Ako pokažem da mi je nešto potrebno – izgubiću ljubav.“
Zašto se ovo dešava?
Korijen samožrtvovanja najčešće leži u ranom djetinjstvu, kada dijete, svjesno ili nesvjesno, nauči da njegova ljubav, pažnja ili ponašanje može „smiriti“ roditelja, donijeti red u haos, ili spriječiti sukob. Neke od tipičnih situacija koje stvaraju temelj samožrtvovanja su:
- Odrastanje s roditeljima koji su bili slabi, nedostupni, zahtjevni, bespomoćni, djetinjasti, depresivni i/ili nesposobni da se brinu o porodici, pa je to umjesto njih moralo dijete
- Roditelji su otvoreno pričali o svojim problemima, a dijete je moralo da ih sluša i savjetuje
- Preuzimanje obaveza koje nisu u skladu s godinama djeteta: briga o braći i sestrama koji nešto mlađi, rano zaposlenje, obavljanje većine kućanskih poslova, i sl.
- Stalno slušanje poruka tipa: “Nemoj misliti samo na sebe”, “Tvoje potrebe nisu važne”. Roditelji su nametali osjećaj krivice ukoliko bi dijete učinilo nešto sa sebe.
- Ukoliko je dijete imalo roditelje sklone samožrtvovanju, te je naučilo taj obrazac ponašanja.
Kako se ove osobe ponašaju u odraslom životu?
- Neprestano ugađaju – čak i kada to od njih niko nije tražio. Automatski ulaze u ulogu spasioca.
- Teško izražavanje ličnih potreba – osjećaju krivicu ili stid kad požele nešto „samo za sebe“.
- Privlačenje odnosa sa zavisnim ili manipulativnim osobama – jer ih podsjećaju na ulogu koju su igrali kao dijete.
- Potisnuta ljutnja i frustracija – uglavnom indirektno izražena. Umjesto toga, javlja im se osjećaj nepravde, iscrpljenosti i unutrašnje praznine.
Zanimljivo je da mnogi ljudi sa ovom šemom često kažu: „Ali ja to želim, meni nije teško!“ – što ponekad može biti istina. Međutim, jako je važno razumjeti razliku između autentične želje i ponašanja, koje je duboko uvjetovano potrebom da budu prihvaćeni kroz korisnost.
Kako prepoznati šemu samožrtvovanja kod sebe?
- Teško vam je da kažete „ne“, čak i kad ste preumorni?
- Obično ste Vi ta osoba koja vodi računa od drugima?
- Smatrate da ste dobra osoba zato što više pažnje posvećujete drugima nego sebi?
- Često se nalazite u situacijama da slušate tuđe probleme?
- Osjećate krivicu kad se brinete o sebi?
- Drugi Vam kažu da premalo vremena ostavljate za sebe?
- Često privlačite ljude koji očekuju da ih „njegujete “ i “bezuslovno podržavate”?
Ako su odgovori „da“, važno je znati – niste vi „problem“, već je riječ o naučenom obrascu koji može da se promijeni.
Kako još možete prepoznati da se samožrtvujete?
Poslušajte svoje tijelo. Osobe koje se samožrtvuju sklone su psihosomatskim tegobama koje se mogu manifestovati kroz: glavobolje, gastrointestinalne probleme, hronične bolove ili umor. Takođe, mogu na momente osjetiti nazadovoljstvo drugima i njihovim ponašanjem, sve do granice bijesa te imati jaku želju za promjenom ali da pritom ne učine ništa po tom pitanju.
Izlazak iz šeme: Put ka sebi
Ne postoji brzo instant rješenje, međutim kroz shema terapiju moguća je promjena ali se ona mora desiti iz korijena. U terapiji se radi na:
- Razvoju “zdravog odraslog dijela ličnosti” – koje uči da prepozna i zaštiti svoje potrebe.
- Iskrenoj samospoznaji – gdje učite da razlikujete ponašanja iz autentične potrebe od ponašanja iz šeme.
- Postavljanju granica bez krivice – jer zdrava briga o sebi nije sebičnost, već preduslov za zdrave odnose.
Zaključak: Biti tu za sebe
Biti tu za druge je plemenito. Davati podršku, voljeti, pomagati – to su temeljne ljudske vrijednosti. Ali ako u tom procesu gubite sebe, ako vaše „da“ dolazi iz straha, a ne iz slobode – onda to više nije dar, već tiha molba za prihvatanje.
Vaše emocije, potrebe i granice nisu luksuz – oni su temelj vašeg zdravlja i vaše istinske sposobnosti da budete tu za druge. Samo kada brinemo o sebi, možemo autentično i s lakoćom brinuti i o drugima.
Ne morate se žrtvovati da biste bili voljeni jer Vaša vrijednost ne dolazi iz onoga što dajete – već iz onoga što jeste.